O povijesti Budaševa

Also Bwdowsewo i Felsew Bwdowsewo, sa mađarskog, Gornje i Donje Budaševo. A 3.svibanj 1482. je tako datum prvog zapisa imena Budaševo u povijesti, 536 godina potvrđeno


Po jednoj je stvari Budaševo jedinstveno u svijetu. Naime, nema mjesta na svijetu koje se zove tako. Prvi put spomenuto u izvoru krajem 15. stoljeća kao dio vlastelinstva Totuševine, u koje je spadalo 36 mjesta i sela sa obje strane Save, od Siska do ušća Lonje u Savu, ponovno se pojavljuje na habsburškim vojnim kartama 250 godina kasnije,  da bi  drugom polovicom 19 stoljeća dobilo današnji oblik.

Načina života na vlastelinstvu 14. i 15. stoljeća sličio je ponajviše istom razdoblju u Engleskoj toga doba. Plemići drže velika vlastelinstva kojim žare i pale, ali više od toga želja i potreba im je biti blizu kralja.


Magistar Stjepan s pridjevkom Tuteus, dobio je od kralja Ljudevita I. 1344. godine posjed Blinju, tada u kraljevini Slavoniji.
Stjepan i njegovi potomci s pridjevkom Tuteus drže Blinju i sav posjed koji se po njima od tada prozvao Totuševina, sve do onoga časa, kada, kada poslije borbe sa Turcima posljednji muški nasljednik nestaje na putu kući  u drugoj polo­vici XV. stoljeća.
Njihov posjed dobio je natrag kralj, koji ga 1478. godine daruje srpskom despotu bez despotije Vuku Grguroviću, koji je 3. svibnja 1482. darovao Totuševinu svojoj supruzi Barbari, kćeri kneza Sigismunda Frankapana.

suas possessiones Blynya, Hrasthye, Oresye, Zelcze, Podgradie, Gorycza,Iwsyncz, Gleboko, Нот , Obres, Chethertek, Sernowo, Oztrowochka zela, Zona, Kalokesycza, Trybozyl, Serme, Bezthercz, Lethonya, Othok, Wokosewa zela, Pwztba Gradycza, Gozthya, Ghygowcz, Kratheczko, Prewlaka, Schwchye, Prekolochye, Wzthylomye, Zredoy, Bwkowsko, Preloy, Rozohachecz, Also Bwdowsewo, Felsew Bwdowsewo et Ghernecz vocatas, in . .. zagrabiensi comitatu,
que videlicet possessiones alias condam dominorum de Theteos prefuissent.

Od spomenutih mjesta i sela navedena su Also Bwdowsewo i Felsew Bwdowsewo, sa mađarskog, Gornje i Donje Budaševo. A 3.svibanj 1482. je tako datum prvog zapisa imena Budaševo u povijesti, 536 godina potvrđeno.

Totuševinu desetak godina kasnije preuzimaju Berislavići Grabarski, iza njih Ivan Banić (Banffy) od Doljnje Lendave, i napokon knez Petar Keglević. I tko zna kako bi se Totuševina i dva tadašnja Budaševa razvijala, preko Save, pokraj drevnog grada Siska,

Sisak je tada bio selo između rimskih zidina, visokima 6 metara i dugima stotine koji je nekada opasavao grad,  a koji će 50ak godina kasnije biti upotrijebljen za zidine starog grada

da nije bilo Turaka koje u svom naletu zaustavljaju konačno tek hrvatske utvrde na Kupi i Savi. Iza godina 1547. i 1553. najveći je dio Totuševine spao u turske ruke; u kršćanskoj vlasti ostao je samo malen dio neposredno kod Siska.
Ljudi su se raselili, neki su se vratili, novi se doselili, i nakon 250 godina, na kartama habsburškog carstva 1783–1784 godine opet se pojavljuje ime Budaševo.

Još je skoro 100 godina trebalo da se u formira u oblik u kojem je sada.

KUD Posavina

Budaševo je dobilo svoje prvo kulturno umjetničko društvo (KUD) 1937. godine. Tada su se zvali KUD „Seljačka sloga“. Kontinuirani rad, ovo društvo, ali kao KUD Posavina Budaševo bilježi od 1978. godine. Počevši isprva sa tamburaškom i folklornom sekcijom, od 1985. godine s radom je počeo i ženski pjevački zbor.

Budaševo je dobilo svoje prvo kulturno umjetničko društvo (KUD) 1937. godine. Tada su se zvali KUD „Seljačka sloga“.

Seljačka sloga, kulturno-prosvjetno društvo Hrvatske seljačke stranke (HSS), osnovano 11.listopada 1925. u Zagrebu. Zamisao o osnutku oblikovala se već 1920., a rad je započeo nastankom povoljnih političkih okolnosti, nakon ulaska HSS-a u Narodnu skupštinu (1925). Seljačka sloga bila je utemeljena s namjerom da se kulturno-prosvjetni rad na hrvatskom selu objedini unutar jedne udruge te je ponajviše skrbila o unaprjeđenju i promicanju seljačke kulture, suzbijanju nepismenosti te osnivanju knjižnica i čitaonica, poticanju rada kulturno-umjetničkih društava (pjevačkih i tamburaških zborova, glumačkih družina), organiziranju folklornih smotri i osnivanju sudova za rješavanje sporova među seljacima. Nakon 1928. osnivali su se ogranci Seljačke sloge po selima. Za Šestosiječanjske diktature 1929. društvo je prestalo djelovati, a ponovno je bilo obnovljeno 10. studenog 1935.

Kontinuirani rad, ovo društvo, ali kao KUD Posavina Budaševo bilježi od 1978. godine. Počevši isprva sa tamburaškom (pod vodstvom Ivana Klekovića) i folklornom sekcijom (pod vodstvom Branka Perkovića), od 1985. godne s radom je počeo i ženski pjevački zbor (pod vodstvom Željke Birač). Kroz godine KUD posjećuje mnoga mjesta, sudjelujući na mnogim smotrama a više puta gostuje i u inozemstvu. Nakon kratke pauze zbog početka Domovinskog rata, društvo ubrzo okuplja nove članove i KUD ponovno nakon nekoliko godina počinje djelovati punom snagom. Folklornu sekciju vodili su Ivica Marković, Marijeta Rajković, Suzana Tominac, Željko Malić, Boro Kašić ,Želimir Žigić – Bato, te Ivan Mužek. Na nastupima i smotrama plesači se predstavljaju koreografijama Posavine, te plesovima Like, Slavonije, Bunjevaca i Splita. KUD je također imao drugom polovicom 90ih imao grupu mladih tamburaša koju su činili učenici osnovne škole pod vodstvom Alena Kalmana i grupu starijih tamburaša koji su tada išli u srednju školi a koje je vodila Marija Dokman Rija. Budaševo danas ima preko 50 tamburaša i jedno smo od rijetkih ako ne i jedino mjesto koje za vrijeme božićnih praznika ima čestitare, tamburaše koji idu po Budaševu i ostalim mjestima i čestitaju ljudima Božić, a Ivanima i Stjepanima imendan. Danas KUD ima tri sekcije – tamburašku, folklornu i pjevačku. Sve tri sekcije njeguje posavske pjesme ali i pjesme svih ostalih krajeva Hrvatske te sudjeluje na ranim smotrama vokalnih tamburaških ansambala.

Komentar Svjetskog Prvenstva

Najvrjedniji komentar koji sam pročitala do sada, među morem komentara o uspjehu Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, je komentar jednog Nijemca, napisala je Meri Cetinić na svom fb profilu.

“Hrvatski nogometaši su zvijezde s ljudskim licem i naličjem, jednostavni, skromni koji se radosno i ponosno vraćaju među navijače, koji se zahvaljuju svakom pojedincu za podršku i uzvraćaju punim srcem, koji se ponose svojim navijačima kao i navijači s njima….
Jedna mala nacija, ne srami se drugog mjesta, ne krivi, ne psuje, ne očajava, ne optužuje, ne diže se u visine, ne napuhuje se….
Ona radosno dočekuje svoju momčad, zahvalna za sve što su učinili u ime nacije, zahvalna za sve sate strepnje i navijanja, zahvalni što su jednostavno bili tu i dio sportskog velikog natjecanja, ponosni na njih kao da su im donijeli sve zlato ovoga svijeta i priređuju im doček kakav svijet nikada nije vidio…..
I svijet je zastao na trenutak, svijet je ostao bez teksta….
Nikada do sada još niti jedna momčad nije uspjela zagrijati srca cijelog svijeta i stoga s pravom nose naslov titule prvaka koja je osvojila naša srca….
Oni su nam pokazali što je sport: čast, poštovanje drugih, respekt, neumorna borba na terenu do kraja, snaga volje, zajedništvo, ponos, radost, jednostavnost, poniznost, prihvaćanje i što su uistinu prave zvijezde u sportu….
Takav bi trebao biti sport: Fešta, a ne brutalni obračun hladnih proračunatih profesionalaca, zahvalnost na sudjelovanju na jednom ovakvom turniru, zahvalnost biti drugi…
Kad vlastita momčad izgubi onda ili ne pratiš više natjecanje i u vijestima čekaš rezultat, ili neka druga momčad mora ponuditi nešto spektakularno da bi ostao kao gledatelj prisutan do kraja…
Hrvatska nam je ponudila ono što nitko nije očekivao ni u snu i osvojila svijet, osvojila srce svijeta!
Hvala Hrvatska!”